Sport je nezamjenjiv dio zdravog i aktivnog života. No, uz sve dobrobiti koje donosi – poboljšanje kondicije, jačanje mišića, bolju koordinaciju i mentalno zdravlje – sport nosi i određene rizike. Sportske aktivnosti podrazumijevaju intenzivne pokrete, naprezanje i često visoku razinu fizičke zahtjevnosti, što može dovesti do akutnih trauma ili kroničnih bolesti. Jedan od najčešćih i najizazovnijih problema s kojima se sportaši, bilo profesionalni ili rekreativni, susreću su ortopedske ozljede. Riječ je o ozljedama kostiju, zglobova, mišića, tetiva i ligamenata koje mogu značajno utjecati na kvalitetu života, svakodnevno funkcioniranje i sportsku karijeru u profesionalaca. Srećom, suvremena medicina, osobito ortopedija i fizikalna terapija, nude brojne učinkovite metode liječenja koje omogućuju brz i siguran oporavak.
Ortopedske ozljede u sportu - što su i zašto nastaju?
Ortopedske ozljede u sportu najčešće nastaju kao posljedica pretjeranog napora, naglih pokreta, neadekvatnog zagrijavanja, loše tehnike izvođenja pokreta ili izravnih udaraca. U rizičnu skupinu posebno spadaju sportovi s visokim intenzitetom i čestim kontaktima među igračima, poput nogometa, košarke, rukometa, borilačkih sportova i skijanja, no ozljede su moguće kod fizičke aktivnosti bilo koje vrste.
Među najčešćim ozljedama nalazimo istegnuća mišića, rupture ligamenata, iščašenja zglobova te prijelome kostiju. Ozljede se mogu podijeliti na akutne, koje nastaju naglo (primjerice uganuće gležnja ili prijelom fibule), te na kronične, koje se razvijaju postupno kao rezultat prenaprezanja (npr. tendinitis – upala tetive).
Prepoznavanje ozljede - kada potražiti stručnu pomoć?
Pravovremeno prepoznavanje ozljeda ključan je korak u prevenciji daljnjih komplikacija.
Simptomi na koje treba obratiti pažnju uključuju bol, oteklinu ozlijeđenog područja, ograničenu pokretljivost, nelagu prilikom kretanja, osjećaj nestabilnosti u zglobu i slabost mišića. U slučaju da su ti simptomi izrazito jaki, ne prolaze ili se pogoršavaju s vremenom potrebno je potražiti pomoć liječnika. Mnogi sportaši, osobito oni rekreativni, često zanemaruju prve znakove ozljede, misleći da će bol nestati sama od sebe. Međutim, ignoriranje simptoma može pogoršati stanje i produljiti vrijeme oporavka. Rana dijagnoza je ključna – što se ozljeda prije prepozna i pravilno zbrine, to je veća šansa za potpun oporavak bez komplikacija.
Prvi koraci nakon ozljede- što napraviti?
Odmah nakon ozljede važno je primijeniti tzv. RICE protokol: odmor (Rest), hlađenje ledom (Ice), kompresija (Compression) i podizanje ozlijeđenog dijela tijela (Elevation). Ova metoda predstavlja prvu pomoć koja može smanjiti oteklinu i bol te spriječiti daljnje oštećenje, no ona je privremena. Što prije treba obaviti liječnički pregled kako bi se točno utvrdila priroda ozljede i započelo adekvatno liječenje.
Dijagnostika sportskih ozljeda
Točna dijagnoza temelj je svakog uspješnog liječenja.
U sportu, gdje ozljede mogu varirati od blagih do vrlo ozbiljnih, brzina i preciznost dijagnostike imaju ključnu ulogu. Prvi korak u procesu dijagnosticiranja je detaljan klinički pregled, tijekom kojeg liječnik uzima anamnezu– saznaje od pacijenata informacije o načinu nastanka ozljede, simptomima, prethodnim problemima i razini sportske aktivnosti.
Nakon toga slijedi fizički pregled koji uključuje testiranje pokretljivosti, snage, stabilnosti zgloba, prisutnosti boli pri određenim pokretima i druge specifične testova koji mogu ukazivati na određene ozljede.
- Ultrazvuk (UZV) - omogućuje prikaz mekih tkiva, poput tetiva i mišića, te je vrlo koristan u slučaju upala, nategnuća ili manjih ruptura. UZV je neinvazivna, brza i sigurna metoda koja se može primjeniti u gotovo svim pacijentima.
- Rendgen (RTG) - koristi se kada postoji sumnja na prijelome ili deformacije kostiju. Iako ne prikazuje meka tkiva, neizostavan je dio dijagnostičkog procesa kod akutnih trauma.
- Magnetska rezonancija (MR) - pruža najdetaljniji prikaz unutarnjih struktura zglobova- ligamenata, meniskusa, hrskavice i tetiva. Riječ je o neinvazivnoj, ali vrlo preciznoj metodi koja se obično koristi kada je riječ o složenijim ozljedama.
Liječenje sportskih ozljeda
Kada je dijagnoza postavljena, liječenje se planira na temelju tipa ozljede, stupnju oštećenja, dobi i općeg zdravstvenog stanja sportaša, kao i specifičnih zahtjeva sporta kojim se bavi. Cilj liječenja nije samo zaliječiti trenutno stanje, već i spriječiti ponavljanje ozljede i omogućiti siguran i brz povratak sportskoj aktivnosti.
Proces konzervativnog liječenja započinje odmah nakon nastanka ozljede.
U početnoj fazi, najčešće se primjenjuju mjere koje uključuju odmor, hlađenje ledom, kompresiju elastičnim zavojima te držanje ozlijeđenog uda u povišenom položaju. Ove mjere usmjerene su na smanjenje oticanja i kontrolu lokalne upalne reakcije. Istovremeno se koriste analgetici i nesteroidni protuupalni lijekovi kako bi se dodatno ublažila bol u prvim danima oporavka. Imobilizacija, najčešće pomoću ortoza, udlaga ili steznika, u ovoj fazi ima svrhu zaštite ozlijeđenog segmenta i sprječavanja daljnjeg oštećenja tkiva.
Nakon što se simptomi akutne faze smire, započinje druga i najvažnija faza konzervativnog liječenja – rehabilitacija.
Ovaj proces podrazumijeva fizikalnu terapiju kojoj je cilj postupno vraćanje funkcije, pokretljivosti, snage i izdržljivosti ozlijeđenog dijela tijela. Fizikalna terapija uključuje različite tehnike i tehnologije. Među njima se ističu elektroterapija, koja koristi električne impulse za smanjenje boli i poticanje cirkulacije, zatim ultrazvučna terapija koja poboljšava metabolizam i regeneraciju mekih tkiva, kao i terapija laserom i magnetom koje dodatno pomažu zacjeljivanju.
Moderna ortopedija sve češće u konzervativnom liječenju koristi i biološke metode, koje se temelje na regenerativnoj medicini. Jedna od najpoznatijih i najčešće primjenjivanih metoda u toj skupini je terapija krvnom plazmom obogaćenom trombocitima, poznata kao PRP terapija. Ova metoda uključuje uzimanje krvi pacijenta, izolaciju i ubrizgavanje izravno u ozlijeđeno područje plazme bogate trombocitima. Na taj način potiče se prirodan proces obnove tkiva, posebno kod ozljeda tetiva, ligamenata i zglobne hrskavice.
Osim PRP terapije, primjenjuju se i injekcije hijaluronske kiseline koje služe za poboljšanje pokretljivosti i smanjenje trenja u zglobovima.
Kirurško liječenje sportskih ozljeda
Kada konzervativne mjere ne dovode do zadovoljavajućih rezultata ili je ozljeda preteška, potrebna je kirurška intervencija.
U današnje vrijeme većina operacija se pokuša izvesti na minimalno invazivan način, a odličan primjer toga je artroskopija. Artroskopija omogućuje ortopedima da kroz male rezove promatraju unutrašnjost zgloba pomoću kamere visoke rezolucije te istovremeno izvode precizne zahvate, kao što su rekonstrukcija ligamenta, uklanjanje slobodnih tijela ili popravak meniskusa. Prednost ove metode je manja invazivnost, brži oporavak i manji rizik od infekcije, što je osobito važno za profesionalne sportaše kojima je iznimno važan brzi povratak redovitim treninzima.
Metode i načini kirurškog liječenja sportskih ozljeda ovise o mjestu ozljede, težini i vrsti tkiva koje je zahvaćeno ozljedom.
Ortoped će napraviti plan i postupak liječenja ovisno o individualnim potrebama pacijenta.
Prevencija je najbolji lijek - kako izbjeći ponavljanje ozljede?
U našoj poliklinici ne bavimo se samo liječenjem, već i edukacijom pacijenata o važnosti prevencije. Učinkovita prevencija ozljeda uključuje redovito zagrijavanje i istezanje, pravilnu tehniku izvođenja pokreta, korištenje odgovarajuće sportske opreme, ali i razumijevanje potreba vlastitog tijela. Umor, bol ili pad koncentracije često prethode ozljedama- zato ih ne treba ignorirati.
Svaka ozljeda, koliko god bila manja, može ukazivati na potrebu za prilagodbom načina treninga, tehnike ili opterećenja. Zbog toga je važno ne samo liječiti ozljede, već i preventivno djelovati kako bi se smanjio rizik od njihovog ponavljanja. U tom procesu pomažu posebno dizajnirani preventivni programi koji uključuju individualizirani pristup svakom sportašu. Kontrole i redoviti pregledi kod sportskih liječnika i fizioterapeuta mogu značajno smanjiti rizik od novih ozljeda i pomoći u održavanju dugoročne sportske aktivnosti bez prekida.
Siguran povratak sportu - kada je pravo vrijeme?
Jedno od najčešćih pitanja koje sportaši postavljaju tijekom rehabilitacije je: “Kada mogu ponovno trenirati?” Odgovor na to pitanje nije jednostavan i ovisi o vrsti ozljede, tijeku oporavka, ali i o psihološkoj spremnosti sportaša.
Vraćanje sportskim aktivnostima prerano može dovesti do ponovne ozljede i još dulje pauze. Zato je važno strpljivo pratiti napredak i postupno vraćati tijelo u formu. Svaka faza rehabilitacije detaljno se prati kako bi se osigurala potpuna funkcionalnost ozlijeđenog dijela tijela prije nego što se sportaš vrati treninzima i natjecanjima. Osim fizičkog oporavka, jednako važan je i mentalni aspekt, jer povratak sportu zahtijeva i psihološku pripremu. Uz stručno vodstvo, većina naših pacijenata ne samo da se vraća sportu, već često poboljšava svoju tehniku, fizičku spremnost i smanjuje rizik od budućih ozljeda.
Zaključak
Pravilno vođenim i individualiziranim pristupom moguće je izbjeći komplikacije, ubrzati oporavak i vratiti se sportskim aktivnostima jači nego prije. U našoj poliklinici vjerujemo da je svaki sportaš- bez obzira na razinu natjecanja- vrijedan pažnje, podrške i najboljeg mogućeg tretmana. Naš tim stručnjaka uključuje vrhunske ortopede, fizioterapeute i sportske liječnike koji pristupaju svakom pacijentu s posebnom pažnjom, koristeći najsuvremenije metode liječenja i prevencije. Mi ne samo da liječimo ozljede, već pomažemo sportašima da prevladaju prepreke i nastave ostvarivati svoje sportske ciljeve.
Ako tražite kvalitetnu i sveobuhvatnu zdravstvenu skrb koja će vas vratiti na vrh, obratite nam se!